четвртак, 21. јануар 2010.

Suncanica


Sunčanica sa ljušturom (Macrolepiota rhacodes) ili čupava sunčanica, je jestiva gljiva, vrlo slična srodnoj običnoj sunčanici. Raste u svim šumama, a naročito u mešovitim i bagremovim, a ima je i u voćnjacima, a za razliku od obične sunčanice više voli hlad. Veoma je česta. Vreme rasta u kasno leto i u jesen (od septembra do novembra). Jede se samo šešir (koji se često u kulinarstvu pohuje).
ešir: prečnika 10-30 sm., okrugao ili jajolik, stariji skoro potpuno ravan, osnovna boja beličasto-krem sa tamnijim ljuspama.
Listići: beličasti, gusti, mekani.
Drška: visoka 15-40 sm., prečnika 1-2cm, drvenasta, tanka pri vrhu, valjkasta, šuplja, glatka i boje kao i šešir, dno gomoljasto zadebljano, nosi trajni pokretni prsten. Pri dužem pritisku prstiju postaje tamno braon.
Meso belo, mekano, skoro neosetnog ukusa i mirisa.
Spore u masi bele.
Sunčanica sa ljušturom je jestiva, ali samo ako je dovoljno termički obrađena, jer u suprotnom može izazvati stomačne tegobe. Čak i dobro spremljena može izazvati probleme sa varenjem kod nekih osoba, pa i alergijske reakcije. Takođe, može se pomešati sa otrovnom Chlorophyllum molybdites, koja uspeva u suptropskoj klimi (kod nas je nema), ali koja ima zelene spore.
[uredi]Slike

Нема коментара:

Постави коментар