субота, 23. јануар 2010.
Bukovača
Gljiva koja se ponajviše umjetno uzgaja. Izuzetno cijenjena gljiva. Kako raste na različitom drveću, narod joj daje razna imena, uglavnom po drvetu na kojem raste, Ja sam ih brao na bukvi, johi pa čak i na bazgi. Uglavnom raste u kasnu jesen i zimi, ali na našim terenima je česta varijacija koja raste ljeti, gotovo bjelkasta.
Klobuk: do 15 cm promjera, ekscentričan i asimetričan, iznad stručka malo ulegnut, sjajan, prilično promjenjive boje (što zbunjuje slabe znalce), crno-ljubičasti ili smeđi, sivi, žućkasti ili bijelkasti, klobuci poput školjke, smješteni jedan povrh drugog kao crijepovi
Listići: više-manje gusti, široki, prirasli za stručak, račvasti i srašteni, najprije bijeli a kasnije sivkasti, pod starost žućkasti
Stručak: redovno ekscentrično postavljeni u odnosu naklobuk, kratak no ponekad vrlo dug, pun, bijele boje, prema kraju obučen u sjajne bijele čehinje, spojeni u zajedničko dno
Meso: bijelo, čvrsto ugodnog mirisa i okusa, kasnije malo žilavo
Stanište: raste busenasto na panjevima i živom listopadnom drveću, rijetko na crnogorici,
Jestivost: izvanredna
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар