Crnogorični vrganj

Varganj koji izaziva brojne polemike, kako vrhunskih stručnjaka, tako i početnika. To je gljiva, po pitanju koje se osobno ne slažem u jednom dijelu sa našim No 1. po pitanju gljivarstva, Romanom Božcem. To mi je bilo dosta teško izjaviti, jer dr Bošca gotovo obožavam i treba mi još jako puno vremena da mu se pokušam približiti, naravno u gljivarstvu. Radi se o slijedećoj tezi. Romano tvrdi da se boletus edulis može naći isključivo u crnogoričnim šumama (Picea, Abies) i nigdje drugdje. Ja već godonama berem varganj za koji sam 100 % siguran da se radi o boletusu edulisu i to u bjelogoričnim šumama, uglavnom bukva a karakteristično je da na tim terenima raste puno borovnica. I na 30. izložbi gljiva smo o tome dosta raspravljali, ali još ne priznajem da je u pravu. Jedini način da to rješimo, je da on dođe na te terene, gdje ćemo rješiti enigmu, a do toga će doći. Jedina stvar oko koje se svi slažemo je ta da se radi o izvanrednom varganju. Klobuk mu je do 30 cm promjera, u mladosti polukuglast pa više ili manje pravilno, jastučasto izbočen, rijetko malo udubljen, okercrvenkast ili sivkastosmeđ, rijetko izblijedi i potpuno pobijeli, prema staništu sad tamniji sad svjetliji, na rubu je obično svijetliji, kožica je glatka ili sitno smežurana, nije brašnasta, po suhom vremenu suh i sjajan, po vlažnom malo ljepljiv , mesnat. Cjevčice su razmjerno duge, sitne, nastručku gotovo slobodne, najprije bijele pa žute i konačno zelenkaste. Stručak do 15 cm visok, i do 7 cm debeo, jajolikog oblika, kasnije postane valjkast, često sa zadebljanim dnom, obično debelo mesnat, pun, bjelkast ili svijetlo do blijedo crvenkastosmeđ, ponekad pokriven sitnom mrežicom koja je odozgo bijela, prema dnu stručka tamnija, a obično je na samom dnu nema. Meso je tvrdo, čvrsto, uskoro omekša, tik ispod kožice je svjetlosmeđe, a inače je potpuno bijelo, čak i iznad trusišta. Prijatnog mirisa i okusa. Otrusina smeđemaslinaste boje. Raste najčešće u planinskim krajevima na sunčanim mjestima, u smrekovim i jelovim šumama, posebno za vrijeme toplih, kišnih, ljetnih dana. Kod nas ispod bukava, grabova, lipa i hrastova u vrijeme rasta borovih varganja. Izvanredno jestiva gljiva. Jako mu je sličan, također jestiv raspucani varganj (boletus reticulatus), koji se od njega razlikuje po raspucanom klobuku. Raspucani varganj ima ako bolje pogledamo mat klobuk a cenogorični varganj je sjajan. Sliči mu i cijeli niz varganjevki koje uglavnom imaju žućkasto meso, ali su sve odreda jestive. Moramo obratiti pažnju da ga ne zamjenimo sa žučarom (tylopilus felleus) koja je nejestiva jer ima oku po žuči.