Blagva-jajčara

Blagva je sigurno jedna od najboljih gljiva. Ovoliki broj narodnih imena nam govori da su u njoj uživali na svim stranama, a poznavali su je i stari Rimljani. U Hrvatskoj je zaštićena jer je nema u nekom broju, ali odgovorno tvrdim da je u Slavoniji, a pogotovo na području Našica ima u izobilju. Jasno postoje godine kad se pojavi u manjem broju, ali tako je i s ostalim gljivama. 2007. godine gotovo da i nije bilo prosenjaka i crnih trubača, a ne prijeti im nestajanje i kod nas ih gotovo nitko ne bere. Blagvu ili kako je mi zovemo rujnica, beru gotovo svi, jer nisu upućeni u važeće pravilnike, a ona se gotovo uvijek javlja u ogromnom broju. Osnutkom gljivarskog društva u Našicama, svi članovi su upućeni u službeni pravilnik o zaštiti gljiva, međutim u gljive na jednog registriranog gljivara ide bar 10 neregistriranih, a tu je rasprava o svakoj zaštiti suvišna. Sam pravilnik ne predviđa kaznene sankcije, niti tko ih provodi, pa je njegova opravdanost, kao takvog u najmanju ruku upitna. Osobno sam vidio kakao na tržnici u Osijeku i Našicama prodaju blagve, a nitko ne reagira. Upravo zbog toga o temi zaštite određenih vrsta gljiva, gdje, koje i kako treba svakako raspravljati, ali ne ovi koji su to do sada radili, jer su se pokazali potpuno nesposobnima. Donose odredbe koje gotovo nitko i ne poštuje. Blagva je inače gljiva koja raste na rubu šumskih proplanaka ili u svijetlim hrastovim i kestenovim šumama, a osobno sam je nalazio i u mladoj gustoj grabovoj šumi. U literaturi se navodi da raste u kasno ljeto i u jesen, pa je stoga kod nas nazivaju rujnica, ali to i nije točno. Pratim blagve već 20-tak godina i redovno prve primjerke nalazim oko 15. lipnja, a ove godine (2008.) će to biti i ranije. Blagva je u početku obavijena debelim mesnatim bijelim ovojem koji doslovno puca i iz njega izrasta gljiva krasne narančaste boje. Ostatak ovoja na dnu zadebljalog stručka ostane do kraja. Površni i neiskusni gljivari je lako zamijene s otrovnom muharom (amanita muscaria),a pogotovo s ogoljelom muharom (amanita aureola), ali to su stvarno laici. Muhara ima bijele listiće a i stručak je bijele boje. Naša blagva ima izrazito žute listiće, žuti su i stručak i vjenčić koji je izrazito rebrast. Iskusni gljivari vrlo dobro razlikuju blagvu od muhare i u najarnijoj fazi razvoja, kada su u tzv. jajetu. Blagva je u glatkom jajetu dok je muharino jaje krastavo ili bradavičasto, međutim u toj fazi je treba samo gledati, ostalo bi bila strašna šteta. Detaljniji opis blagve, poput duljine listića ili promjera klobuka i sličnog, sada neću iznositi, jer to imate u svakom i najmanjem gljivarskom priručniku, ali ću vam zato staviti neke fotografije koje niste vidjeli, a kako smo počeli ozbiljan gljivarski posao, ove godine ćemo uz opis blagve imati kao prilog veliki broj novih fotogarfija, koje će vam dočarati gljivu bolje od bilo kojeg opisa. Dok blagva nije bila na popisu zaštićenih gljiva, spremali su je na razne načine, pa čak i sirovu. Savjetujem vam da kad naiđete na blagvu, zastajte, promatrajte je duže i odjte joj dužnu počast, jer ona je ipak kraljica gljiva. Nije zavraga naša najaktivnija suradnica na forumu, sebi izabrala baš to ime.