Приказивање постова са ознаком egzoticne. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком egzoticne. Прикажи све постове

четвртак, 21. јануар 2010.

Kala



Kale su gomoljaste biljke iz južne Amerike sa cvetovima u obliku klasa obavijenog spatom, odnosno cvetnom laticom u obliku trube. Kale najbolje uspevaju na otvorenom prostoru sa mnogo svetla, ali zaštićenog od podnevnog najjačeg letnjeg sunca. Zantedechia aethiopica je najvišlja od gajenih kala i ima zagasito zelene listove oblika strelice i beli cvet visina biljke je i više od 80 cm. Zantedechia rehmannii ima uže kopljaste listove mestimično prozirne sa ružičastim, crvenim ili krem boje cvetovima. Zantedechia elliottiana ima više srcolike tamnozelene listove sa mestimično prozirnim tačkama i prugama sa zagasitožutim cvetovima.
Na tržištu postoji mnogo hibrida raznih boja i nijansi. Leti kale traže mnogo toplote i svetlosti za svoj rast i cvetanje, a u toku zime za vreme mirovanja temperatura treba da je oko 10 stepeni.

U vreme rasta i cvetanja kale zahtevaju dosta vode pa ih treba obilno zalivati, a nakon cvetanja postepeno smanjivati zalivanje i zasušiti ih kako bi gomolj prešao u fazu mirovanja. Gomolji se u jesen vade i miruju do narednog proleća. Gomolji se najbolje održe u toku zime ako se u jesen stave u saksije sa suvom zemljom, a u proleće se počinje zalivati kako bi kale krenule sa rastom. Kale mogu cvetati i u saksijama, ali se preporučuje njihovo presađivanje u baštu u Aprilu ili Maju mesecu. Kale se razmnožavaju odvajanjem mladih gomolja ili se gomolj preseče, ali se tada mora izvršiti dezinfekcija nekim fungicidom ili prašinom drvenog uglja i ostaviti gomolje da se osuše.

Filadendron


Filadendron je veoma lepa dekorativna biljka tropskih predela, dobro poznata i vrlo raširena sobna biljka, koja se gaji u saksiji. Rod Filadendrona sadrži tridesetak vrsta zimzelenih tropskih biljka sa ostrva Zapadna Indija i iz Centralne Amerike. Jedno od narodnih imena je meksički hlebovac, potiče odatle što plod filedendrona sadrži jestivo tkivo oko semena. Filadendron se gaji zbog svog dekorativnog lišća i lepo odnegovanih vazdušnih žila. Vrlo je otporan, ne voli jako svetlo, pa zato može da uspeva i na nešto tamnijem, ali ne i na sasvim mračnom mestu.



Dok je mlađi, filadendron ima lišće srcastog oblika a kad je stariji dugačko do 80 cm i 40 - 50 cm široko, sjajno, kožasto, okruglo lišće, prošarano velikim rupicama.

Cvet mu je krupan, beo, sa žutim prašnikom u sredini sličan kali, ali se retko razvija u sobi. Filadendron se drži zimi i leti u sobi na zaklonjenom mestu od sunca. Promaju ne podnosi kao ni premeštanje s jednog mesta na drugo.

Za vreme rasta treba ga obilno zalivati tako da mu je zemlja stalno vlažna: zimi se nešto manje zaliva ali sve to zavisi od temperature prostorije u kojoj je smešten. Treba ga češće prskati čistom ustajalom vodom i s vremena na vreme oprati lišće od prašine. Dosta dobro podnosi i razliku u temperaturi, tako da vrlo dobro uspeva pri temperaturi od 10 do 25 stepeni celzijusa, a to je zaista veliki raspon, s obzirom da je filadendron tropska biljka. Zahteva veliku saksiju ili sud i jaku hranjivu mešavinu zemlje: 1 deo komposta, 1 deo listovke, 1 deo klijališne zemlje, 1 deo treseta i 15% peska. Razmnožava se izbojem od velike biljke, ali svaka takva reznica mora imati bar po jedan pupoljak koji se ukopa koso u pesak, peskoviti treset ili u zemlju na dubinu jedan cm ispod površine, gde brzo pušta žilice i nadzemne izdanke.

субота, 16. јануар 2010.

Magnolija


Ovaj grm prikladan je i za velike i za manje vrtove. Zbog bogatog cvata može se posaditi pojedinačno ili u manjim skupinama. Razni varijeteti ove biljke nude i razne mogućnosti sadnje. Magnolija, naime, počinje cvjetati već potkraj ožujka i u travnju, kad su još velike mogućnosti za pojavu mraza. On može prilično oštetiti mlade cvjetove, pa se preporučuje magnoliju posaditi na neko zaštićeno mjesto. Kod još mladih biljčica prilično je osjetljivo i korijenje, stoga je za oštrih zima potrebno prekrivati zemlju iznad korijenja. Pogoduje im duboko tlo, dobre ocjeditosti i neutralne reakcije. Dobro ih je posaditi na sunčano ili polusjenovito mjesto u vrtu. Što se tiče orezivanja, bolje ga je izbjegavati. Nakon rezidbe magnolije se teško razrastaju, a uz to se vrlo brzo izgubi pravilan oblik krošnje. Uglavnom se orezuju osušene i kržljave grane, a ako je ipak potrebna jača rezidba, uklanjaju se cijele grane, i to nakon cvatnje.

Sadnja
Iznimno je važno odabrati vrstu, čiji habitus odgovara prostoru koji joj je namijenjen. Nisu pretjerano zahtjevne glede prostora, no, ipak njihov prekrasan cvat dolazi do izražaja ako stoji kao zasebni element u vrtu. Kako magnolije imaju plitko korijenje, okopavanje nije preporučljivo jer se na taj način može oštetiti korijenje najbliže površini zemlje. Saditi se može ujesen ili u proljeće, iako je preporučljivija sadnja u proljeće. Mesnato korijenje magnolija, naime, teže se ukorjenjuje prije zime. Jednom kada se posadi na određeno mjesto, nije ju poželjno micati jer joj selidba baš i ne odgovara, pa su velike šanse da se više ne primi. Jedna od čestih grešaka je preduboka sadnja. Kao što je već spomenuto, magnolija razvija plitko korijenje, stoga ju je potrebno i plitko posaditi.

Razmnožavanje

Magnoliju možete razmnožiti položenicama, odnosno grebenicama. Na taj način potičete stabljiku na ukorjenjivanje prije odvajanja od matične biljke. Odaberite snažne prošlogodišnje izboje, savijte ih i pričvrstite ispod zemlje, i to u proljeće, kad je tlo svježe i vlažno. Ukorijene se nakon dvije godine. Osim na ovaj način, magnoliju možete razmnožavati i reznicama

Magnolija se budi krajem zime, te svojim malim dlakavim cvjetnim pupoljcima najavljuje skori dolazak proljeća. Uskoro iz tih pupoljaka nastaju prekrasni veliki cvjetovi specifičnog oblika i boja, koji krase dvorišta i vrtove svojih ponosnih vlasnika.

Vrste

Postoji mnogo vrsta magnolija, a ako želite onu koja će biti možda i prva koja će u susjedstvu pokazati svu svoju ljepotu, odabrat ćete vrstu Magnolia Stellata - magnoliju zvjezdasta oblika. Ta je vrsta poznata po tome što cvate prva, a njeni cvjetovi, zbog rasporeda cvjetnih latica, izgledaju poput zvijezde, zbog čega je i dobila ime. Cvatnja počinje već godinu dana nakon sadnje, a cvate od ožujka do travnja mirišavim bijelim cvjetovima.

U ovom je podneblju, uz zvjezdastu, poznata još i Magnolia liliflora 'Nigra', od strane laika često nazivana kao "tulipanovo drvo". Takav je naziv dobila po velikim ljubičasto-crvenim cvjetovima, koji izgledom podsjećaju na cvjetove tulipana.

Ovdje ju spominjemo i radi toga što se budi kasnije od zvjezdaste magnolije. Upravo joj to, malo "kasno paljenje", može u ovom podneblju stvarati određene probleme. Kasni proljetni mrazovi mogu joj nanijeti priličnu štetu te joj stoga prilikom sadnje mora biti pridana posebna pažnja. Zbog toga treba pametno odabrati mjesto sadnje, ne bi li se uspješno izbjegao, ili barem umanjio, utjecaj mraza, i sjevernih i istočnih vjetrova, te time zaštitila ova prekrasna biljka. Mlade biljke puno su osjetljivije na oštre zime, pa se preporuča da se zemlja iznad korijenja zimi pokrije.

Dakle, idealno bi bilo neko zaštićeno mjesto u blizini kuće, ili kakve građevine. Uzmite u obzir da ju ipak ne posadite previše blizu zidu, kako bi se mogla pravilno razviti te eventualno obasjati ljepotom čitav vaš vrt.

Što se visine magnolija tiče, ona varira. Magnolija stellata razvija se u grmoliko drvce visine 2 do 3 metra, isto kao i liliflora koja naraste do nekoliko metara, ali za to joj je potrebno zaista mnogo godina. Idealno za poklon nerođenim praunucima. Šalu na stranu, ipak nisu baš toliko spore.

Postoje i magnolije stablašice koje narastu i do 6 metara, pa čak i više.

Razmnožavanje kod magnolija vrši se na više načina. Spomenimo da se samo čiste vrste magnolija, dakle one koje nisu križane, mogu razmnožavati sjemenom.

Magnolije su idealne za manja dvorišta i vrtove radi svoje veličine, ali također i radi njihove ljepote. Važno je saditi ih u proljeće, kada su pupoljci još neraspucani i zaštićeni.

Što se tiče tla, ovdje magnolija nije previše izbirljiva, ali zahtjeva duboko i hranjivo tlo.

Veća pažnja mora se pridodati njenom osjetljivijem korijenu, čiji grumen ne bi smio biti oštećen prilikom sadnje.

Rezanje se vrši u doba kad je stablo golo, obamrlo, dakle bez cvjetova, te se na taj način može krasno oblikovati u skladnu cjelinu vašeg vrta.

Naša je preporuka da zasadite magnoliju. Zbog nje još nitko nije požalio.